Ja, Tituba: crna veštica iz Salema roman je Marize Konde, koji iz istorijskog ćutanja izvodi Titubu, jedinu crnu ženu optuženu za veštičarenje tokom suđenja u Salemu 1692–1693. Rođena na Barbadosu kao kći silovane robinje, Tituba rano doživljava tragediju: gubi majku koja je ubijena dok se branila od silovanja belca, a otac se ubija iz očaja. Odrasla je pod brigom stare Jaje, koja je uvodi u tajne lečenja i magije, a ljubav prema Džonu Indijancu vodi je ponovo u ropstvo i puritansku Ameriku, pod strogom vlašću pastora Pariša.
Optužena za veštičarenje, završava u ćeliji pored Ester Prin, heroine Skarletnog slova Nejtanijela Hortona, dok se seća života punog iskušenja, magijskih moći i unutrašnje otpornosti. Iako zaštićena od duhova svojih voljenih, Tituba ne može pobjeći od laži i histerije puritanskog društva. Kroz naraciju koja spaja istoriju i fantaziju, Konde Titubu oživljava modernim, šarmantnim i ironičnim glasom, istražujući teme rasizma, seksizma, moći i društvene nepravde, dok povezuje lične tragedije sa širim kulturnim i istorijskim kontekstom.
Roman evocira literarne uzore koji prikazuju borbu pojedinca protiv društvenih normi i nepravde — od Hortonove Ester Prin do epskih junakinja poput Nani iz marunskih zajednica — stvarajući delo koje osvetljava istorijske i savremene dileme identiteta, solidarnosti i preživljavanja.