Mariz Konde (1937–2024) bila je francusko-karipska književnica, poznata po romanima koji istražuju kolonijalizam, ropstvo, identitet, položaj žena i istoriju Kariba. Njena dela često povezuju istorijske činjenice, lična sećanja i fikciju, stvarajući bogat narativni svet koji pokazuje kako prošlost oblikuje sadašnjost.
Studirala je na Sorboni, gde je stekla duboko razumevanje afričke istorije i njenog odnosa prema kolonijalizmu. Nakon što je u Gani bila optužena za subverzivne aktivnosti, deportovana je u London, gde je radila kao producentkinja BBC-ja. Po povratku u Francusku 1975. godine doktorirala je uporednu književnost na Sorboni. Njeno iskustvo u afričkim zemljama snažno je oblikovalo njen književni i aktivistički rad.
Konde je predavala na univerzitetima širom sveta, uključujući Njujork, Los Anđeles i Berkli, donoseći jedinstvenu perspektivu afričke i karipske književnosti. Njena dela doprinela su širenju svesti o bogatstvu i značaju postkolonijalne kulture među čitaocima širom sveta.
Odlikovana je Legijom časti 2004. godine, a 2018. dobila je Alternativnu Nobelovu nagradu za književnost, koju je po prvi put dodelila Nova akademija u Švedskoj, nakon što je tradicionalna nagrada bila odložena usled skandala u Švedskoj akademiji. Žiri je tada istakao da je Konde nagrađena jer je „opisala katastrofe kolonijalizma i posledice koje su mu sledile, jasnim jezikom i snažnom pripovedačkom snagom, ne zaboravljajući magiju, snove i užase ljudske stvarnosti“. Ovim priznanjem dodatno je potvrđen njen status jedne od najvažnijih savremenih francuskojezičnih autorki.
Autorka je dvadesetak romana, među kojima se izdvajaju „Ja, Tituba“, „Desirada“, „Segu“ i „Prelazak na mangrove“.