Ova knjiga je značajno memoarsko svjedočanstvo, pravi vremeplov kroz XX vijek što počinje potresnom scenom bježanije pred neprijateljem na početku Drugog svjetksog rata kada autorka ima samo četiri godine, a završava se ovih dana u njenom pariskom stanu s pogledom na Ajfelovu kulu.
Od Bora i Berana, od djevojčice koja je čitala Mariju Kiri i maštala da bude kao ona, od partizanskog pozorišta do Teatra „Sara Bernar“ i Grada teatra – Budva, od seoske škole u crnogorskoj zabiti do pariske Sorbone, od ratnih vihora do nezaboravnih susreta s najpoznatijim svjetskim umjetnicima s kojima je postajala i ostajala prijatelj, ostvarila je želju rano izgubljenog oca da svoj duh osvijetli pariskom kulturom.
I u toj potrebi da pogleda duboko u sebe, ona postaje romantična junakinja sopstvenog života, ali života bez ikakvog skrivanja i laži, humanista, ambasadorka crnogorske kulture na Zapadu, svjedok istorijskih zbivanja i političkih smjena u multietničkoj sredini, s dušom zauvijek u Crnoj Gori, srcem i u Parizu.
Živjeti, misliti, voljeti, toliko likova angažovane, smjele, autentične ličnosti koju fasciniraju umjetnost i umjetnik a koja nikad ne odustaje da bude na visini događaja, pa čak i kad je to nemoguće. Izazovi, porazi, pobjede, iskustva, patnje i nade, sve je u ovom njenom Susretu koji je vraćanje u prošlost, mada i mogućnost da se sopstveni život i sadašnjost bolje razumiju. I to ne samo sopstveni, jer to je prije svega dokument o velikom i uzbudljivom putovanju koje može biti svačija inspiracija.
– Ivana Hadži-Popović