Roman o tišini koja odjekuje jače od reči – o gubitku koji menja sve i o nadi koja, poput plime, uvek pronađe put da se vrati
Osamdesetih godina prošlog veka, Ansaldovi vode spokojan život, ispunjen međusobnom nežnošću i tišinom svakodnevice. Letnji odmor tradicionalno provode u kući na plaži, u društvu rođake Mirijam, vršnjakinje njihove šesnaestogodišnje ćerke Bete.
Jedne noći, obuzete mladošću i željom za avanturom, devojke se iskradaju kako bi prisustvovale druženju oko logorske vatre na obližnjoj plaži. Međutim, na to odredište nikada neće stići – a porodica ostaje slomljena pod težinom bola i pitanja na koja, naizgled, nema odgovora. Njih zna jedino Mirijam, ali ona odlučuje da o tome nikada ne progovori, noseći u sebi neizrecivi teret tajne i tišine.
Tragedija lomi porodicu Ansaldo. Ljubav supružnika, nekada snažna i postojana, osipa se pod pritiskom tuge i ostaje samo senka onoga što je nekada bila. Mirijam, zarobljena u vlastitom ćutanju, godinama luta kroz život, sve dok neočekivan susret s Leom, mladićem iz Rima, ne zapali iskru koja pokreće lavinu promena i nagoveštava mogućnost spasenja.
Ovo nije samo roman o razarajućem bolu već i o onome što dolazi posle njega – o pokušajima da se život sastavi iznova, o verovanju da ljubav ima isceljujuću snagu. Dirljivim i introspektivnim pripovedanjem autorka slika proces tugovanja, ali i snagu ljudskog duha da, uprkos svemu, pronađe svetlost u najdubljoj tami.
Ljubitelji Elene Ferante i Kristine Komenčini, ali i oni koji još uvek nisu čitali njihova dela, pronaći će u ovom romanu duboku i saosećajnu priču o gubitku, malim i velikim ljudskim tajnama i snazi preživljavanja.