Mehmedalija Meša Selimović je rođen u Tuzli 1910. Nakon završenih 
studija na Filozofskom fakultetu u Beogradu, do početka Drugog svetskog 
rata, radio je kao profesor gimnazije u rodnom gradu. Zatvoren 1942, a 
1943. g. nasao se na slobodnoj teritoriji. Učestvovao je do kraja rata u
 borbi protiv okupatora.
Posle rata je jedno vreme radio kao univerzietski nastavnik u 
Sarajevu. Potom obavlja niz visokih dužnosti u kulturi (bio je direktor 
Bosna-filma, direktor Narodnog pozorišta i, konačno, glavni i odgovorni 
urednik u izdavačkom preduzeću “Svjetlost” u Sarajevu).
Zbog prigušenog sukoba s tadašnjim političkim rukovodstvom u 
Bih-manifestovanog pojedinačnim gestovima, izjavama i natpisima-napušta 
Sarajevo i prelazi u Beograd. Nastavlja sa objavljivanjem svojih dela.
Bio je prozaist raznovrsne tematske i žanrovske orijentacije. Počeo 
je sa književnim radom relativno kasno, prozom sa ratnom tematikom, da bi
 potom svoj literarni rad usredsredio na refleksiju i univerzalne teme: 
čovek, njegova egzistencija i sudbina.
Njegov književni opus obuhvata pripovetke: “Prva četa” (1950), “Tuđa 
zemlja” (1957); romane: “Tišine” (1961), “Magla i mjesečina” (1965), “Derviš i smrt” (1966),
 “Tvrđava” (1970), “Ostrvo” (1974); studije i eseje: “Za i protiv Vuka” 
(1967), “Eseji i ogledi” (1966). Njegov autobiografski spis “Sjećanja” 
(1957) govori o piščevom životu, književnom radu i nekim književnim i 
kulturnim događajima i ličnostima.
Puni uspeh postigao je romanom “Derviš i smrt” (1966). Ovaj roman je 
osvojio sve značajnije domaće književne nagrade. Sledi, takođe, značajan
 roman “Tvrđava” (1970). Ova dela prevode se i objavljuju i u drugim 
zemljama.
Selimović je umro u Beogradu, 1982. g.