Radomir Smiljanić je rodjen 20. 04. 1934 godine u Jagodini (otac
Uglješa Smiljanić, profesor muzike i kompozitor, majka Danica). U
Beogradu R. Smiljanić završava Filozofski fakultet, Odsek za nemački
jezik i književnost. Studirao je i muziku. Posle studija R.Smiljanic
je postavljen za stručnog saradnika u Institutu društvenih nauka gde je
izazvao pažnju svojim istrazivanjem o čitanosti knjige u Jugoslaviji.
Zatim postaje urednik za pitanja kulture, prevodilac i spiker u
emisijama na nemačkom jeziku ( Radio Beograd 1965-69g). Zatim prelazi u
status slobodnog umetnika, uz intezivno bavljenje književnim radom i
kulturnim angažmanom, radi kao simultani i konsekutivni prevodilac za
nemački jezik na važnim skupovima u zemlji i inostranstvu.
Kao književnik pojavljuje se 1964. godine knjigom pripovedaka Alkarski dan, slede romani: “Martinov izlazak”,“Vojnikov put”,"Mirno doba", pa tri romana – trilogija -“Neko je oklevetao Hegela”, “U Andima Hegelovo telo” i “Bekstvo na Helgoland”, zatim "Stanje prirodnog nereda", "Bendžamin, nagoveštaji mogućeg zivota", "Reč zaveštanja", "Mesto za srecu /Ein Bad fur das Gluck/"
Istorijski romani : "Karadjordje, vožd serbski" i "Viteški kralj ujedinitelj".
Smiljanićevi romani o našim velikanima: "Pozorište Beograd" (o Ivi
Andricu); " Borin povratak u Vranje" (o Bori Stankoviću) i "Mihajlo Pupin,
Srbin za ceo svet"....