Nasilje u braku je danas tema o kojoj se snimaju filmovi, serije, piše hiljade knjiga. Žene svih boja i generacija odlučile su ispričati istinu iz perspektive žrtve, ma koliko to danas već pomalo postaje banalno. Tko o čemu, moderna žena o zlostavljanju. Drago mi je što je tako. Zlostavljanje ne smije ostati prljava mala tajna između dvoje koje se mrzi, jedno je prebijeno, drugo oštri nož, steže šake, hvata se za pištolj. Da, treba govoriti o toj temi, neka jest priča banalna, zlo nikad ne bi smjelo ostati banalno. Ovo je knjiga o Zlu, priča jedne Tilde koja se spasila.
Ljubav na posljednji pogled je stara gotovo dvadeset godina. Napisala sam je 2003. godine, u jednom dahu. Je li to knjiga o meni? Jesam li ja Tilda? Bila sam. Godinama sam lijegala na stol za seciranje i od gospodara mog života slušala što trebam učiniti da bih bila bolja. Njemu.
Matilda, Tilda, nekadašnja ja, svakoga je dana silazila sa stola i govorila sebi: u pravu je, da sam bila bolja, imala bih sve zube, da sam bila bolja, ne bi mi slomio ruku, da sam bila bolja, imala bih više kose na glavi, sutra ću biti dobra, sutra ću biti bolja. Uzalud.
Živi sam dokaz da se može iskoračiti. Matilda je iskoračila. I vi to možete. Niste lutke, niste igračke, niste „krive“, vi ste ljudska bića koja imaju pravo na duboko disanje. Moramo rasti i nadrasti loše izbore, potrebu za beskonačnim analizama naših „grijeha“ i oprostiti sebi.
Cure, od srca vam želim sretan put u slobodu.
– Vedrana Rudan