Knjiga o slovenskom poreklu i korenima u porodici evropskih naroda
Rana istorija Srba i Slovena imala je u novijoj jugoslovenskoj istoriografiji tretman koji nije odgovarao njihovoj ulozi i značaju kroz istoriju. Prava istorija Srba na sve moguće načine je minimizirana, ili predstavljana neodgovarajućim izvorima i činjenicama.
Najranija prošlost Srba je još uvek velika nepoznanica, u nauci se koristi samo manji deo sačuvane istorijske građe o Slovenima, a mnogi važeći zaključci izvedeni su na osnovu iskrivljenih podataka, tendenciozno pisanih dokumenata i mlađih prepisa izvora. Naročito je zanemaren period od seobe naroda pa dublje u praistoriju, te je i najmanje poznat i istražen.
U dirigovanoj posleratnoj istoriografiji rana srpska istorija je dobila najmanje prostora, a prošlost Srba se ozbiljnije izučava tek od vremena Nemanjića, pa izgleda kao da ih nije bilo na ovim prostorima i više vekova ranije. U nekoliko rečenica spominju se Časlav, Zavida, ili Bodin i to je sve što se o ranijoj povesti moglo naučiti u našim udžbenicima. Prihvatili smo teze germanske istoriografske škole o sopstvenoj prošlosti, dakle ono što su drugi, često kroz istoriju prema nama neprijateljski raspoloženi, hteli da mislimo o sebi!
Šafarik zaključuje da su Sloveni morali i ranije živeti gde im se i danas nalaze nacionalne države, samo skriveni pod drugim imenima. Rimljani o Slovenima ne govore kao o novom, nepoznatom narodu, a u jeziku njihovih suseda nalaze se mnoge slovenske reči, lična imena, pa i običaji, što takođe govori u prilog Šafarikovoj tezi.
Takođe, niz toponima u Panoniji koji navode Plinije, Ptolomej i Jordanes, ima neospornu slovensku podlogu. Po Šafarikovom mišljenju ime Srbi je opšte ime za sve Slovene, kako su sami sebe nazivali, a ime Venedi, je dobijeno od susednih germanskih plemena.
- Pavle S. Stanojević