Ako se proučava veza između nastanka gradova i oblikovanja država, pokazuje se da su u svetskoj istoriji, od oko 3000. godine pre nove ere do oko 1900. godine nove ere, postojale dve različite vrste državnih tvorevina: makrodržave, sa velikim brojem gradova unutar njihovih teritorija, i oblasti sačinjene od mikrodržava, od kojih je svaka obuhvatala jedan grad i njegovu okolinu. Takva mikrodržava naziva se grad-država, a oblast podeljena na gradove-države čini ono što nazivamo „kulturom gradova-država“.
U istoriji sveta zabeleženo je najmanje 37 kultura gradova-država, a većina se nalazila u Jugoistočnoj Evropi, na Bliskom istoku, u Jugoistočnoj Aziji, Zapadnoj Africi i Srednjoj Americi. Najveća među njima bila je kultura antičkih grčkih gradova-država. Obuhvatala je oko 1.500 gradova-država rasutih po celom mediteranskom svetu.
Danski istoričar Mogens Herman Hansen ne zanemaruje nijedan aspekt grčkog grada. Zanimaju ga njegov nastanak i nestanak, njegovi građani, politička organizacija, a posebno raznovrsna značenja reči polis u antičkom grčkom jeziku (odakle potiču i naše reči policija, politika i političar). Primenjuje uporedni i multidisciplinarni pristup (istorija, arheologija, demografija, sociologija, politička filozofija, lingvistika). Najstariji polisi nastali su u VII veku pre nove ere, a poslednji su nestali u V veku nove ere. Najpoznatiji su Atina i Sparta, ali u vreme Platona i Aristotela postojalo je barem još hiljadu drugih gradova-država. Na kraju, Hansen pokazuje koliko savremeni veliki državni sistemi duguju gradovima-državama u pogledu društveno-ekonomske i političke organizacije. Otuda ova knjiga predstavlja nezaobilaznu i svežu sintezu o jednom ključnom, ali često teško shvatljivom aspektu društva klasične antike.