Meditacija o životu i smrti u nordijskom pejzažu.
U srcu Norveške, brod napušta dok. U njemu, Nils Vik, običan čovek, sa jednostavnim poslom: svojim brodićem prebacuje ljude preko fjorda i bezbedno ih vraća kući. Sada pratimo ovog lađara na njegovom poslednjem putovanju ka ostvarenju želje da se ponovo spoji sa svojom suprugom Martom. Galerija fascinantnih ljudi i dirljivih trenutaka otkriva nam se kroz emotivnu retrospektivu njegovog životnog puta.
Dan kada je Nils Vik umro elegija je o pejzažu fjordova, omaž jednostavnim ljudima i njihovom doprinosu u malim sredinama koje polako nestaju. To je počast životu bliskom prirodi i jednoj, večnoj ljubavi.
Jednostavnim jezikom i snažnim narativnim umećem, sa puno emocionalne i egzistencijalne punoće, Giten prikazuje radost svakodnevice, lepotu života i neminovnost tuge i smrti. Pun nežnosti, grubosti i delikatnog humora, ovaj roman o poslednjem putovanju, dostojanstvu i poeziji takozvanog običnog života, duboko će vas dirnuti, ali vam neće slomiti srce.
Pored brojnih priznanja koja je dobio, roman je osvojio i najprestižniju norvešku književnu nagradu Brage 2023, kao i Biblioteket literaturpris 2024.
Prevod sa norveškog: Igor Solunac
„Dan kada je Nils Vik umro je prelepa, topla i dirljiva priča o jednostavnim i intimnim aspektima od kojih se život sastoji, prikazujući i značajne uvide o prijateljstvu, ljubavi i smrti. To je, takođe, omaž malim zajednicama u tranziciji i baca svetlo na ljude koji su retko u fokusu. Roman o starosti i smrti, ali i o tome šta život čini vrednim življenja.” Iz saopštenja žirija nagrade Brage
„Kakav povratak! Prozni slikar Frude Griten našao je adekvatan materijal. Rezultat je književno zlato... Da li je tužno? Ne. Gorko je, naravno, ali iznad svega, ovo je poetičan, bogat i prilično iznenađujući roman. Griten je u svom najboljem izdanju kada piše ovako: kratke, sažete, ritmične rečenice. Malo toga je objašnjeno, ali ima dosta napetosti u ovoj mirnoj prozi.”VG
„Zadivljujući roman o životu, smrti i doživotnoj ljubavi.”Aftenposten
„Da li je napisan lepši norveški roman o smrti? Ne.” Adresseavisen