Opis:
Knjiga „Školice” važi za jedno od najlepših i najsloženijih književnih poduhvata XX veka i za njegovo iščitavanje sam Kortasar nudi najmanje dva pristupa. Neobična struktura ovog dela omogućava nam da ga pored uobičajenog linearnog načina, čitamo i metodom preskakanja poglavlja, po određenom redosledu ili pak sasvim nasumično.
„Konačno se u zemlji gdje je Noć skuplja vijeka, na svjetlost dana pojavljuje kultna knjiga argentinskog prevratnika svjetske književnosti. Pojavljuje se, možda u najboljem izdanju uprkos svemu, knjiga-roman-lavirint, ili dječija igra Školice Hulija Kortasara, inače jednog od predvodnika planetarnog zaokreta, poznatog još i kao 'Latinoamerički bum'. Kortasar (1914-1984) govorio je da se u toj igri, u tim školicama, u životu uopšte, vještina do neba stiče kad nam do igre više nije stalo. I stvarno se tako dešava, na svim pločnicima naših života, gdje je nekad makar bilo potrebno da pogodiš tu devetu kućicu iscrtanu kredom. Dok danas sve do daljnjeg rješavamo ajpedom, s kojim opet ne znamo šta sa sobom u tekućoj stvarnosti. Osim da se još malo igramo...
Kortasar, kao vrhunac estetike u kratkim pričama, a etike u romanima, a posebno i izvan ili za sva vremena upravo Školicama smatrao je da je prije svega homo ludens dostojan čovječanstva. Nije mislio na kladionice. Mislio je stvarno na sve ili ništa, onako, metafizički.
Šta to bješe. Bješe da je i prevodilac Kortasarovog romana o tome kako je sve igra, iako slučajnosti uopšte nema, a sa španskog, na španski preveo i tu jedinu Njegoševu lirsku pjesmu. Una noche más preciosa que un siglo. Sve su ostalo podjeljci ili kućice naših povlašćenih čitanja, naših čudesnih časaka, naših zajedničkih poduhvata ka jedinstvenim knjigama...“
– Silvia Monros-StojakovićUz sve čarobne metafore i živopisan prikaz Pariza kao centra umetnosti, filozofije i boemskog života tog doba, pisac vodi glavnog lika, sredovečnog intelektualca, kroz omamljujuće scene vlažnih potkrovlja metropole natopljenih gustim duvanskim dimom, džezom i slikarskim bojama u potragu za središtem bića, za odgovorima, za prosvjetljenjem. Kroz tu potragu i suprotstavljanje malograđanštini, Kortasar na zadivljujući način rukuje mislima i idejama kao da su od gline, sve vreme održavajući visoki nivo kvaliteta celokupnog proznog sadržaja.
„Školice su presudno delo za procvat književnosti Latinske Amerike i šire. Kortasar je bio čovek zarazne ljudskosti.”
Mario Vargas Ljosa