KNJIGA GODINE: Boston Globe, Paste, Words Without Borders, Grub Street, Remezcla, Entropy
Zamislite spoj realizma dvadeset prvog veka, Edgara Alana Poa, Hulija Kortasara i Širli Džekson. Marijana Enrikes se usuđuje na sve, njen rad je istovremeno klasičan i potpuno moderan, žestoko originalan, feministički, antifeministički, politički, apatičan, odbojan, izaziva zavisnost, mračan, komičan.
U ovim jezovitim pričama, autorka Marijana Enrikes daje živopisnu sliku savremene Argentine i njene nedavne prošlosti. Priče se dotiču političkih i društvenih tema kao što su: diktatura, droga, siromaštvo, korupcija, zagađenje životne sredine, nasilje, mačizam. Ove aktuelne teme utkane su u žanr mistične i horor priče, a iza vela neobičnih događaja koji izazivaju anksioznost i strah, često se kriju ljubav, empatija, prijateljstvo i humor.
Enrikes odbija da viktimizira svoje likove, zbog čega oni i jesu tako uverljivi. Oni se svađaju, ljubomorni su ili ponekad samo zli na ležeran način. Niti moralizira, u stvari, ona vam čak i ne daje uvek tačnu predstavu o tome šta se dešava, ali njeni likovi ostaju u vašem sećanju dugo, dugo.
Električne, uznemirujuće i uzbudljive, ovih dvanaest makabričnih priča istražuju život i smrt u savremenoj Argentini ali su i duboko referentne na dela Ričarda Konela i Edgara Alana Poa.
Obeležene nemirnom istorijom i savremenom političkom klimom, uronjene u crnu magiju i praznoverje, dešavaju se među napuštenim i ukletim zgradama, a govore i o protestima protiv nasilja, serijskim ubicama, crnoj magiji, ljubomori, slomljenim srcima, seoskim sujeverjima, napuštenim ili ukletim zgradama...
Ove hipnotičke priče, graciozno groteskne, prikazuju svet u kojem stvarnost pozdravlja bizarne i neistražene komponente ljudske prirode i gde misterija i nasilje koegzistiraju sa poezijom, i pokazuju zašto je Marijana Enrikes jedan od najupečatljivijih novih glasova u svetu književnosti.
„Jedno od najuzbudljivijih književnih otkrića u poslednje vreme.“ Kazuo Išiguro
„Nasilno i kul, ispričano toliko lucidnim glasovima da se čine fizički izgovorenima. Ovih dvanaest priča predstavlja gotički portret zemlje koja uzaludno pokušava da odupre kolektivnom sećanju na grozne traume, iako nove vrebaju iza svakog ugla.“ The Boston Globe