Život Andree Skota sve je samo ne savršen, naročito kad je u pitanju porodica. Četrdesetogodišnjak i samac koji i dalje uporno istrajava u nezrelosti, Andrea je oduvek više voleo da se drži podalje od rodbine: od oca Libera, nekadašnjeg brodskog kapetana s Pročide, koji se posle ženine smrti s decom preselio u Napulj, i od sestre Marine, majke dvoje dece, anksiozne i opsednute kontrolom. Kad porodične obaveze primoraju Marinu da otputuje i ostavi kod kuće teško bolesnog oca, Andrea je taj koji preuzima kormilo. To je ujedno i početak pustolovnog vikenda tokom kojeg će Marinina zabrana pušenja biti samo jedno od mnogih prekršanih pravila. Dok ga u stopu prati „strašni jazavičar“ koji reži i dok spava, Andrea se, prisiljen da čuva osamdesetogodišnjeg oca koji nema nameru da ga tretiraju kao invalida, iskrcava se na Pročidu, vrativši se posle mnogo godina u mesto svog detinjstva, na plažu sa crnim vulkanskim peskom koja je bila pozadina njegovih prvih ljubavnih radosti i razočaranja, među raznobojne kuće nagrizene solju. U tim suprotnostima, u tom nesavršenom savršenstvu koje izvlači na površinu nezaceljene rane, ali i uspomene na beskrajnu nežnost, uljuljkan povetarcem koji miriše na limun, Andrea će pronaći ravnotežu.
Prevod sa italijanskog: Gordana Subotić
„Marone majstorski skladno spaja tugu i nežnost, melanholiju i dobro raspoloženje.” Francesco Durante
„Marone ide svojim putem, rušeći predrasude naletima nežnosti, po uzoru na lekciju voljenog Masima Troizija.“ Robinson – la Repubblica
„Idealno za one koji vole romane o (nesavršenim) porodicama.“ Lavinia Capritti, Oggi
„Posveta slabostima.“ Chiara Roverotto, Brescia Oggi
„Marone potvrđuje svoju spisateljsku veštinu da radnju obogati slatko-kiselim ukusom postojanja.“ Angelo Patrella, Corriere del Mezzogiorno – Napoli