Priređivač izabranih Simovićevih pesama vidi ovog pesnika kao dualistu, i da upravo kao takav dobija na značaju u kontekstu evropskog pesništva. To znači: borba dobra i zla, sukob suprotnosti, svet je razjedinjen, a urok drame sveta je čovek. Otuda se ovo pesništvo karakteriše kao tragedija -- jednog vremena i jednog naroda, ali i kao tragedija čovekovih predaka i pomaka.