Svoju autobiografiju Gerasim Zelić objavljuje u Budimu 1823. godine, sa dvojakim ciljem: da ostavi svedočanstvo o životu Srba u Dalmaciji i da se odbrani od optužbi i glasina sa kojima se borio čitavog života. Veliki deo Žitija posvetio je svojim putovanjima u Rusiju, Carigrad, Italiju, Francusku, Austriju, kao i značajnim ličnostima onoga vremena koje je i lično poznavao – Katarini Velikoj, Josifu II, Napoleonu. Zelićevo pisanje je jednostavno i slikovito, bogato istorijskim činjenicama i anegdotama, što ga čini prijemčivim i za današnjeg čitaoca.