Istorijsku zaostavštinu kneginje Milice ne čine samo materijalni ostaci poput zadužbine, manastira Ljubostinje, verižica i polijeleja u Dečanima, vladarskih povelja u kojima je iskazala svoj književni dar, već i oni, na prvi pogled nevidljivi, utkani u istorijske događaje i tokove. Očuvanje života njenih i Lazarevih sinova i opstanak Moravske Srbije, čime se produžila srpska srednjovekovna državnost za narednih sedam decenija, svakako se izdvajaju kao istorijski najbitniji. Istovremeno, Milica je i paradigma istorijskog uticaja i ostvarenosti žene visokog roda, vladarke, u preovlađujućem, muškom svetu srednjega veka. Njena slojevita ličnost, bogato životno i vladarsko iskustvo predstavljaju važan istraživački resurs za sagledavanje okolnosti, položaja i ograničenih mogućnosti sa kojima su se suočavale vladarke-udovice tokom prelomnih perioda srpske i balkanske istorije. Predanje i legenda su kneginju Milicu i njeno istorijsko nasleđe preinačile u vanvremensku svetiteljsku uzvišenost Prepodobne Jevgenije, Svete carice Milice.