Rajko Lukač (Međeđa, kod Bosanske Dubice, 1952) – književnik;
Piše poeziju i prozu. Knjige pesama: Plavuša i putnik, 1977; Spiralno stepeniše, 1982; Knjiga paljenica, 1986; Odlivci i siluete, 1987; Koji kunu dane i noći, 1990; Uholaže, 1994; Japija za ćivot, 1994; Relikvijar, 1994; Bištanje pred lapot, 1995; Jona iz fioke, 1997; Ples dvojnika, 2004; Mačja pređa, 2008; Trpeza, 2008; Hvalisavko u kopačkama od sedam milja, 2009; Zapisi iz podzemnog prolaza, 2010; Pajaci na pijaci, 2010. Romani: Čipkarska škola, 1988; Ljetne sante, 1995; Božiji ugodnici, 1–2, 1998; Arhivske grobnice, 2002; Hroničar, 2005; Uhvati vjetar, 2012. Knjige pripovedaka: Mojin kralj, 1996; Šetalište hromih, 2001; Samrtni zagrljaj, 2006; Najgori nadimak na svijetu – priče za roman, 2011. Priredio Antologiju pripovedaka srpskih književnica, 2002. Živi u Beogradu.
Svojim radom Zajednički poslovi i dani učestvovao je na naučnom skupu „Povratak u Erdabovo” 2014. godine. Stalni je gost manifestacije „Jesen u Erdabovu”, gde svaki put nađe inspiraciju da napiše priču. Tema Dunavski zavet: Žarko Vidović i Đorđe Ocić, koja je održana u okviru programa ove manifestacije za 2016, bila je njegov predlog.