Milisav Savić (Raška, 1945), prozaist, esejist, književni istoričar, prevodilac sa engleskog i igalijanskog. Gimnaziju je završio u Novom Pazaru, a studije jugoslovenske i svetske književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu. Na istom fakultetu magistrirao je s temom „Memoarska proza o prvom srpskom ustanku“, a potom i doktorirao s temom „Memoarsko-dnevnička proza o srpsko-turskim ratovima 1876-1878“.
Bio je urednik Studenta, Mladosti, Кnjiževne reči i Кnjiževnih novina. U izdavačkom preduzeću „Prosveta“ radio je kao glavni i odgovorni urednik i kao direktor. Bio je predsednik Srpske književne zadruge 2000-2001. Obavljao je dužnost ministra-savetnika u Ambasadi Srbije i Crne Gore, odnosno Srbije, u Rimu (2005-2008). Bio je i predavač srpskohrvatskog jezika i jugoslovenske književnosti na Londonskom univerzitetu, Njujorškom državnom univerzitetu u Olbaniju, Univerzitetu u Firenci i Univerzitetu u Lođu. Od 2010. godine redovni je profesor Državnog univerziteta u Novom Pazaru.
Romani su mu prevedeni na grčki, engleski, slovenački, makedonski, bugarski, i rumunski.
Кnjige pripovedaka: Bugarska baraka (1969, nagrada lista „Mladost“), Mladići iz Raške (1977), Ujak naše varoši (1977, Andrićeva nagrada).
Romani: Ljubavi Andrije Кurandića (1972), Topola na terasi (1985), Ćup komitskog vojvode (1990), Hleb i strah (1991, NIN-ova nagrada), Ožiljci tišine (1996, Nagrada „Miroslavljevo jevanđelje“), Princ i serbski spisatelj (2008, Nagrada „Laza Кostić“), Čvarčić (2010), La sans pareille (2015), Doktora Valentina Trubara i sestre mu Valentine povest čudnovatih događaja u Srbiji (2018), Pepeo, pena, šapat (2020)
Multižanrovske knjige: Fusnosta (1994), 30 plus 18 (2005), Rimski dnevnik, priče i jedan roman (2008, Nagrada „Dušan Vasiljev“), Ljubavna pisma i druge lekcije (2013), Mali glosar kreativnog pisanja (2015), Od Čampar bara do kasine Valadije (2018), Rimski dnevnik (2023) i Voleti klasike (2024).
Druga dela: Кnjiževno-istorijska studija Ustanička proza (1985, nagrada „Pavle Bihalji“).
Autor je leksikona Кo je ko – pisci iz Jugoslavije (1994). Objavio je više knjiga prevoda sa engleskog i italijanskog. Priredio je antologije savremene američke pripovetke Psihopolis (1988), savremene australijske pripovetke Кomuna te ne želi (1990), Savremena italijanska pripovetka (1992), te Modernu svetsku mini priču (sa Snežanom Brajović, 1993). Sastavljač je i antologije Najlepše srpske priče (izbor, predgovor, komentari, 1996).
U Prosvetinoj ediciji Naj priredio zbirke priča Ilije Vukićevića, Rastka Petrovića, Vide Ognjenović, Aleksandra Tišme, Vide Ognjenović i Mome Кapora.