Američko-srpski naučnik i izumitelj, rođen 9. oktobra 1854. godine u selu Idvor u Banatu. Osnovno obrazovanje je stekao u Idvoru, a zatim u Pančevu da bi 1872. godine svoje školovanje nastavio u Pragu. Poslije iznenadne očeve smrti, u martu 1874. godine odlazi za Sjedinjene Američke Države u svojoj 20-toj godini života.
Poslije pet teških godina gdje je morao da radi kao fizički radnik, Pupin je uspio da se upiše na Columbia Coledge u New Yorku u jesen 1879. Odmah se istakao kao primjeran učenik. Oslobođen je plaćanja školarine, a već na kraju prve godine dobio je dvije novčane nagrade (iz grčkog jezika i matematike). Uglavnom se izdržavao prihodima od podučavanja slabijih učenika i fizičkog rada.
Po završetku školovanja 1883. godine primio je diplomu prvog akademskog stepena "Bachelor of Arts". Dobio je stipendiju za studije matematike i fizike u Cambridgeu u Velikoj Britaniji (1883-1885), a zatim u Berlinu (1885-1889) gdje je položio doktorat iz oblasti fizičke hemije, sa temom: "Osmotički pritisak i njegov odnos prema slobodnoj energiji".
Njegov položaj profesora teorijske elektrotehnike postepeno je usmjerio njegovo interesovanje na proučavanje elektromagnetskih fenomena.
Električna rezonanca, kao predmet izučavanja, privukla je njegovu pažnju 1892. i rezultirala u pronalasku električnog strujnog kola, koje se danas univerzalno koristi u svim radio vezama. Patent električnog kola je prodao kompaniji Markoni. U isto vrijeme kompanija Markoni primjenila je njegov pronalazak za ispravljanje visokofrekventnih talasa koji se danas univerzalno primjenjuje u radiofoniji.
Pupin je bio oženjen Amerikankom Sarom Katarinom Džekson iz New Yorka. Sa njom je imao kćerku Barbaru. Umro je 12. marta 1935. godine u New Yorku i sahranjen je na groblju Woodlawn u Bronxu.