Igor Marojević (1968) diplomirao je Srpski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu i studirao doktorat iz Svetske književnosti na univerzitetu Autonoma u Barseloni. Objavio je Beogradsko petoknjižje: romane 24 zida (1998, 2010), Parter (2009), Prave Beograđanke (2017) i Tuđine (2018) i zbirku priča Beograđanke (2014, šest izdanja). Drugi ciklus, Etnofikcija, čine, za sada, romani Žega (2004, 2008), Šnit (2007, 2008, 2014),Majčina ruka (2011) i Ostaci sveta (2020, 2022). Objavio je još, između ostalog, tri zbirke priča, među kojima i Sve za lepotu (2021) i tri drame, izvođene u Srbiji i Španiji. Njegova dela i/ili njihovi odlomci, objavljivani su na 16 jezika, s akcentom na recepciji na Balkanskom i Pirinejskom poluostrvu. Marojevićeve priče zastupljene su u desetak reprezentativnih antologija kratke proze. Dobitnik je Andrićeve, kao i nagrada „Meša Selimović”, Nagrade grada Beograda „Despot Stefan Lazarević”, „Zlatni beočug”, „Károly Szirmai“, Nagrade iz Fonda „Borislav Pekić“…