Igor Marojević objavio je Beogradsko petoknjižje: romane 24 zida (1998, 2010), Parter (2009), Prave Beograđanke (2017) i Tuđine (2018) i zbirku priča Beograđanke (2014, šest izdanja). Drugi ciklus, Etnofikcija, čine romanin Žega (2004, 2008), Šnit (2007, 2008, 2014),Majčina ruka (2011) i Ostaci sveta (2020). Objavio je još, između ostalog, dve zbirke priča i tri drame, izvođene u Srbiji i Španiji. Njegova dela i/ili njihovi odlomci, objavljivani su na 16 jezika, s akcentom na recepciji na Balkanskom i Pirinejskom poluostrvu. Marojevićeve priče zastupljene su u desetak reprezentativnih antologija kratke proze. Dobitnik je nagrada „Meša Selimović”, Nagrade grada Beograda „Despot Stefan Lazarević”, „Zlatni beočug”, „Károly Szirmai“, Nagrade iz Fonda „Borislav Pekić“...