(...) živeo sam svoj život živeći hiljadu života, umoran sam, moja sveća je dogorela, molim vas, dajte mi moje naočare.
Lisabon, novembar 1935. Fernando Pesoa je na samrtničkoj postelji u bolnici S. Luiš duš Fransezeš. Tokom tri dana magnovenja, velikom portugalskom pesniku u posetu dolaze njegove alternativne pesničke persone: Alvaro de Kampuš, Alberto Kaejro, Rikardo Reiš, Bernardo Soareš, Antonio Mora… U susretu sa svojim tvorcem oni ispovedaju svoje tajne, traže konačno oproštenje i vijatikum za večnost. Ja sam interval između onoga što jesam i onoga što nisam, između onoga o čemu sanjam i onoga što je život od mene učinio... reči su Bernarda Soareša, autora Knjige nespokoja. U ovoj suspenziji, Tabuki prikazuje poslednja tri dana svog omiljenog pesnika koji se rastače u svoje u heteronime, a ipak se može čuti samo kroz njih. Situacija je delikatna, nema se vremena za tirade i žaljenje, ovo je defile suštine. Kroz razgovore sa heteronimima, pesnik konačno postiže mir.
Novela Tri poslednja dana Fernanda Pesoe Tabukijev je omaž njegovom omiljenom autoru, čije je knjige preveo na italijanski i priredio mu sabrana dela. Sa puno nežnosti i strasti, Tabuki pripoveda o životu i smrti jednog od najvećih pisaca XX veka, Fernanda Pesoe, pisca pluralne duše.