Diogen Laertije (grč. Διογένης ὁ Λαέρτιος) bio je grčki istoričar filozofije i pisac biografija grčkih filozofa. Prema nekim izvorima, svoje je prezime dobio po gradu Laerte na Kritu, a prema drugima, po rimskoj porodici Laercija (Laërtii).
O njegovom životu ne zna se ništa. Sigurno je živeo nakon Seksta Empirika (oko 200. godine nove ere), jer ga spominje u svom delu, ali svakako pre Stefana Bizantinca (oko 500. godine), koji prenosi citate iz Diogenovog dela. Može se pretpostaviti da vrhunac njegove delatnosti pada u doba vladavine rimskog cara Aleksandra Severa (222–235) i njegovih neposrednih naslednika.
Premda neki izvori smatraju da je Diogen bio hrišćanin, ipak izgleda verovatnije da je bio ili skeptik ili epikurejac. Njegovo delo, napisano na grčkom, nosi naslov Životi i mišljenja istaknutih filozofa, dok se u grčkom izvorniku nalaze varijacije naslova, već prema tome o kojem se rukopisu radi, na primer: Λαερτίου Διογένους βίων καὶ γνωμῶν τῶν ἐν φιλοσοφία εὐδοκιμησάντων καὶ τῶν ἑκάστη αἱρέσει ἀρεσάντων τῶν εἰς δέκα τὸ πρῶτον (firentinski rukopis) ili Λαερτίου Διογένους βίοι καὶ γνῶμαι τῶν ἐν φιλοσοφία εὐδοκιμησάντων καὶ τῶν ἑκάστη αἱρέσει ἀρεσκόντων (pariski rukopis).
Kao glavni izvori za sastavljanje ovog dela služili su Diogenu spis Diokla iz Magnezije Beleška o filozofima i spis Favorina iz Arlesa Razne povesti i memoari. Prema izveštajima monaha Waltera Burleya iz 14. veka, izgleda da je Diogenov tekst bio potpuniji od onoga koji mi danas posedujemo.
Pored Života filozofa, Diogen je napisao i jedno stihovano delo o slavnim ljudima, u kojem se služio različitim metrima. Od toga dela ostalo je 56 fragmenata, koje je sam Diogen uključio u Živote filozofa. Iz njih vidimo da njegovo pesničko delo nije imalo veliku umetničku vrednost, ali i da se odlikovalo formalnom i metričkom elegancijom.